55 GODINA ASTRONOMIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Davne 1965. godine vidio sam u novinama (Oslobođenje) da se otvara Narodna opservatorija Mejtaš, na tadašnjem Domu izviđača u centru Sarajeva. Moje dotadašnje bavljene astronomijom (od moje pete godine ili tu negdje) bilo je lično, osobno, individualno. I tada vidim da postoje neki ljudi koji se bave astronomijom na višem nivou kojeg tada nisam mogao zamisliti. Mada, pošteno govoreći, poslije godinu, dvije, sam se malo razočarao. Jer nije to bilo ono što sam htio i što sam kasnije napravio. Malo astronomije, a puno nekih drugih stvari koje nisu bitne. Vikendom radim u garaži sa likom koji sklapa JNA džipove sa otpada, možete zamisliti kada ih je i JNA odbacila. Ali to je bila cijena da dobijem ključ i uđem u kupolu na Mejtašu. 17,5 cm refraktor, loša montaža, loše okretanje kupole, a ja sretan sa par dječaka od 13-14 godina oko mene. Ali odajem priznanje toj ekipi koja je to zakotrljala u ta davna vremena. I izvanrednom arhitektu Juraju Najdhartu koji je osmislio da se na Domu izviđača postavi kupola. To je bi dar 2 godine ranije osnovanom Astro društvu.

    

1970. Opservatorija Mejtaš (M. Muminović)            1975. Podizanje tubusa velikog teleskopa na tvrđavu.

 

Godinu dana kasnije, ja postajem član tadašnjeg Akademskog astronomsko-astronautičkog kluba. Četvrtkom je radila astronomska čitaonica i ja sam bio jedini koji je dolazio. Uglavnom ruske knjige i Gordana Knežević, pokoj joj duši, tada je bila asistent na PMF-u u Sarajevu. Ja sretan, listam „Sokrovišća zvjezdnoga neba“ ruska knjiga, moja prva astrogrnozija.

Nekoliko godina na Mejtašu, bile su ispunjene astronomijom, prekrasnom muzikom koja je stizala nekako iz Engleske, foto laboratorijom u kojoj smo razvijali prve filmove, snimke Mjeseca i Sunca, prve snimke Velike magline u Orionu. Naše večeri su bile divne, ispunjene i vraćam se kući sretan što ostvarujem svoje snove.

        

1980. Rekonstruisani 62 cm teleskop.                                      Dvostruki astrograf kojim je snimljen
                                                                                                                  Sarajevski atlas neba.

 

Danas, nakon 55 godina od kako je osnovano naše Astronomsko društvo, vidim i spoznajem eho tih dešavanja. U Regionu još uvijek ima puno ljudi kojima smo dali inspiraciju da naprave i bolje stvari, da se nadahnu astronomijom i shvate kao i mi, da je sve do nas. Svaki trud na kraju proizvede rezultate. U našem slučaju, čak izvanredne. Sjećam se 1982. godine. Dolazi vlasnik firme Ash dome iz USA,od koga smo kupili 8-metarsku kupolu za 62 cm teleskop na Trebeviću. Kada nas je vidio, u suštini desetak mladića i mene, kao malo starijeg, kazao je zaprepašten: “Ovo što ste vi napravili mi izgleda kao da u srcu Afrike neko pleme napravi nuklearni reaktor. Bez ikakvog kontakta sa vanjskim svijetom”. I to je bilo tako. Napravili smo Opservatoriju svjetskog nivoa za tadašnje standarde, sami, bez ikakve pomoći sa strane.

 

                                       Astronomska opservatorija na Trebeviću nekada i sada

 

Ovih 55 godina doživljavam posebno emotivno. I ono što je najljepše, oko mene su prekrasni mladi ljudi, Adela, Kenan, Adnan, Naida, Dalila, Berina, Ada, Nadija, Ilhana … da ne nabrajam dalje. Želim da se iskra koja je zapaljena 1963. godine ne ugasi. U novim vremenima i dalje trebamo gledati ka zvijezdama, to je jedina istinska domovina koju imamo. Ove druge su prolazne i često naporne.

Muhamed Muminović

Predratni direktor i utemeljitelj Opservatorije
Danas: Predsjednik AD Orion i motivator za generacije koje dolaze

 

Updated: March 24, 2018 — 17:28
© 2018 Astronomsko društvo Orion. All Rights Reserved. Frontier Theme