AD Orion

Astronomsko društvo Orion

Per aspera ad astra

Autor: Adnan Popara

Latinsku izreku iz naslova nisam upotrijebio da bih se hvalio svojim znanjem, niti sam poput loših romanopisaca (da parafraziram legendarnog Umberta Eca) predstavljajući naučnika istom stavio u usta nekoliko probranih grčkih ili latinskih izreka. U redovima ispod predstavljamo ne jednog nego više naučnika, ali i zaljubljenika u nauku, koji nekim slučajem imaju veliku količinu novca uz sebe. Predstavljamo jednu veličanstvenu inicijativu, ideju koja će u konačnici možda predstavljati novi iskorak u tehnološkom i mentalnom razvoju čovječanstva.

Zašto Per aspera ad astra? Navedena izreka ima više značenja od kojih je najpoznatije ono „Preko trnja do zvijezda“. Nadalje može se prevesti i sa „Od mraka ka svjetlu“ ili kao „Radom do uspjeha“. Sva tri značenja smo mogli mirne duše staviti u gornji naslov jer on se odnosi na novu Breakthrough Starshot Inicijativu Yuri Milnera i Stephena Hawkinga. Ideju da se sagradi svemirski brod koji će još za naših života preći udaljenost od 4 svjetlosne godine i stići do nama najbliže zvijezde Alphe Centauri. Milner i Hawking su već ranije udružili snage u Projektu naziva Milner’s Breakthrough Listen initiative koji se odnosi na potragu za vanzemaljskom inteligencijom (opširnije u članku „Novi SETI – New Deal“ Astronomskog društva Orion). Ovaj put ne žele se zadovoljiti samo osluškivanjem. Žele zakoračiti prema zvijezdama.

Breakthrough Starshot

Slika s Konferencije (Izvor: Space.com)

Slika s Konferencije (Izvor: Space.com)

Konferenciji za medije održanoj u prostorijama nove zgrade Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku prisustvovao je veliki broj novinara. Razlog njihovog okupljanja bila je objava Nove Breakthrough inicijative najavljene kao ideje Yuri Milnera i Stephena Hawkinga podržane od strane velikog broja respektabilnih naučnih imena. Sem navedenih konferenciji su prisustvovali fizičar Freeman Dyson, Ann Druyan, bivša supruga Karla Sagana i koautor Kosmos serijala, harvardski astronom Avi Loeb, astronaut Mae Jemison i bivši NASA-in istraživač Pete Worden.

Breakthrough Starshot Inicijativa predstavljena je kao pokušaj da čovječanstvo zakorači put zvijezda i da stigne na odredište u toku naših života. U uvodnom izlaganju Milner je naveo da su pripadnici naše vrste prije 75.000 godina zakoračili preko Crvenog mora i time savladali barijeru za dalji napredak i širenje naše vrste. Drugi hrabri ljudi naselili su čitavu planetu, pa čak i ona najudaljenija ostrva smještena u sred ničega. I uvijek je čovjek hrabro pravio nove iskorake, prvim savladavanjem gravitacije, prvim letom u Svemir, ali i današnjom smjelom idejom. Milner je izjavio kako bi postojećim svemirskim letjelicama trebalo oko 75.000 godina da pređu put od Sunca do sistema Alphe Centauri. Razlog za to je pogon koji sagorijeva hemijska goriva što je neefikasan način za ovu vrstu putovanja. Neefikasan zbog toga što za veću brzinu trebamo više goriva, a što nam, opet, povećava težinu letjelice i tako ukrug. U skladu s tim osmišljen je novi koncept: Nanocraft.

Nanocraft

Nano u žargonu (kao i u fizici) predstavlja nešto sićušno, mjeru svedenu na minijaturne dimenzije. Tako nam ovaj naziv ukazuje da je u ovom slučaju riječ o minijaturnom svemirskom brodu. Brodu svedenom na veličinu čipa, da budemo precizni. Ovaj brod bi se sastojao iz dvije komponente.

Ilustracija predstavljena na Konferenciji (Izvor: Breakthrough Prize Foundation)

Ilustracija predstavljena na Konferenciji (Izvor: Breakthrough Prize Foundation)

Prvu bi činio čip veličine poštanske markice (koliko vas zna kako izgleda poštanska markica) i težine oko jednog grama. Na tom čipu bili bi smješteni: komunikacijski laser, kamera, nuklearna baterija, računar, kao i ustali uređaji neophodni za funkcioniranje Nanocrafta. Drugu polovinu jabuke sačinjavalo bi tanko, ultralagano jedro na koje bi čip bio smješten.

alje, da bi se nešto nazvalo letjelicom potreban je i određeni pogon koji će joj omogućiti kretanje. Nanocraft bi jedrio ne zahvaljujući snazi Sunca, već zahvaljujući snopu svjetlosti snage od oko 100 gigavata. Ovaj koncentrisani snop bi bio upućen sa laserskog postrojenja izgrađenog na Zemlji i omogućio bi postizanje brzine od oko 20% brzine svjetlosti za svega nekoliko sati. Pazite sada, ovo ubrzanje bi bilo oko 60.000 puta veće od ubrzanja do kojeg dovodi zemljina gravitacija. Planirana brzina bi ovu letjelicu dovela do orbite Plutona za svega tri dana, a do Alpha Centauri sistema za nekih dvadeset godina.

Koncept je osmišljen, ali kako ga realizovati? Određene tehnologije već postoje ili smo blizu tome da ih napravimo. U obzir je potrebno uzeti i cijenu, jer predviđenih stotinu miliona Američkih dolara je dovoljno za promovisanje inicijative i za početna ulaganja. Predviđa se da bi ovaj Projekt mogao koštati više nego CERN, što bi ga načinilo najskupljim zajedničkim naučnim projektom u historiji. Početna cijena Projekta se čini jako velikom, ali nakon što bi se izgradilo lasersko postrojenje na zemljinoj površini, te nakon što bi ulaganja u istraživanje i razvoj dovela do rješavanja nekih tehnoloških prepreka, svako naredno lansiranje bi bilo neuporedivo jeftinije od početnog. Time bi ekonomija obima došla na svoje, a mi bi bili u stanju da lansiramo stotine i hiljade ovih sićušnih jedrenjaka prema najbližim zvijezdama. Letovi bi trajali desetine godina, a informacije bi putovale nazad na matičnu planetu godinama. Međutim, nakon inicijalnog čekanja, bili bi u stanju neposredno istraživati svjetove van Sunčevog sistema na način koji je do tada bio u domenu špekulacije odnosno maštovitih djela naučne fantastike.

Naravno, ostaje da se riješi još nekoliko tehnoloških izazova, od kojih je jedanaest naročito istaknuto:

  • gradnja i hlađenje laserskog postrojenja na Zemlji,

  • međudjelovanje laserskog snopa i atmosfere,

  • integritet i stabilnost jedra pod pritiskom,

  • kako naciljati odnosno precizno uputiti brod ka odgovarajućoj destinaciji,

  • uticaj međuzvjezdanog materijala (prašina, gas, kosmičke zrake i sl.) na letjelicu,

  • održavanje višedecenijske funkcionalnosti letjelice,

  • precizno snimanje na cilju,

  • precizno podešavanje komunikacione opreme,

  • slanje informacija korištenjem lasera kao odašiljaoca i jedra kao antene,

  • proizvodnja i skladištenje energije,

  • regulacioni okvir.

Izazovi se čine teški, ali ne i nerješivi. Napredak u oblasti informatičke tehnologije, nanotehnologije i laserske tehnologije omogućili su da počnemo ozbiljnije razmišljati o ovom konceptu i počnemo ga smatrati izvedivim. Međutim, biće potrebna ogromna finansijska ulaganja i velika inventivnost ljudskog uma da se savladaju ove prepreke. Biće potrebno i vrijeme. Nadajmo se da kreatori ove ideje od nje neće odustati i da će neko od nas jednog dana imati mogućnost da uživa u pogledu na jedan, dotada tuđinski svijet, onako kako nebrojene ranije generacije nisu mogle ni zamisliti.

Izvori:

Tariq Malik, (2016) „Stephen Hawking Helps Launch Project ‘Starshot’ for Interstellar Space Exploration“. Space.com

Karl Tate, (2016) „How Breakthrough Starshot’s Interstellar Probes Would Work (Infographic)“. Space.com

John Timmer, (2016) „Breakthrough Starshot announces plans to send ship to Alpha Centauri“. arctechnica.com

Alan Duffy, (2016) „Space lasers and light sails: the tech behind Breakthrough Starshot“. Cosmosmagazine.com

Keith Cowing, (2016) „Announcing “Breakthrough Starshot”: Building Earth’s First Starships“. Spaceref.com

Per aspera ad astra “. Wikipedia.com

Linkovi

http://breakthroughinitiatives.org/Concept/3

Slike

1. Space.com

Updated: May 11, 2016 — 8:55 am
Astronomsko društvo Orion © 2016 Frontier Theme