AD Orion

Astronomsko društvo Orion

SJAJNA MRLJA NA CERESU JE SLANA

Fotografija: NASA/JPL-Caltech/UCLA/MPS/DLR/IDA/PSI/LPI

Fotografija: NASA/JPL-Caltech/UCLA/MPS/DLR/IDA/PSI/LPI

Planetarni naučnici kažu da smo konačno sam riješili misteriju svijetle mrlje na Ceresu. Mrlja u krateru Occator bila je očaravajuća tema rasprave već nekoliko godina. Jet Propulsion Laboratory je čak vodila javnu anketu pitajući ljude što šta misle da je to – s opcijama od vulkana, gejzira, stijena, led, so i “drugo” – te su imali više od 190.000 ispitanika. Dvije najpopularnije opcije su led (oko 28%) i drugo (38%).

Nažalost, za glasače, pobjednički odgovor je so.

Naučnici su već neko vrijeme sumnjali da se radi o naslagama soli. (Led ne može preživjeti na Ceresovoj površini: on bi se ispario). U decembru prošle godine, naučnici NASA-ine Dawn misije objavili da svijetla Occator senzacija nije jedina: postoji mnogo manjih pjega na patuljastom planetu koje sadrže magnezijev sulfat. No, Maria Cristina De Sanctis (Nacionalni institut za astrofiziku, Rim) i kolege Dawnovi naučnici su objavili 29. juna u u časopisu Nature da infracrveni spektri pokazuju drugačiju so, natrijev karbonat koji je pomješan sa amonijakom. .

Kompjuterski obrađeni snimak NASA-e Dawn letjelice otkriva suptilne razlike u svijetlom materijala Ceresovog kratera Occator. Pogled izbliza otkriva kupolu u glatkim stijenkama jame centralne svjetle mrlje kratera (lijevo od centra slike). Brojni linearni oblici i prelomi ukrštavaju se na vrhu kupole i njenim bokovima.

Mi smo do sada otkrili natrium karbonat samo na Zemlji i u gezirima koji izbijaju na Saturnovom mjesecu Enceladusu. On nastaje kada je tekuća voda u interakciji sa određenim mineralima. Tim smatra da slana voda mora da izvire ispod površine, a onda bi voda isparila, ostavljajući soli za sobom. Odakle je tekuća voda došla naučnici ne znaju: udar koji je stvorio Occator prije nekih 80 miliona godina mogao je zagrijati neki led ispod površine, ili možda tekuću vodu dublje kroz pukotine kratera. Čak i moguće da tekuća voda ključa u blizini površine, stvarajući gejzire. Mihail Zolotov (Arizona State University) iznosi ovu mogućnost u radu objavljenom u časopisu Nature Geoscience. Ili možda je so nataložena ispod površine i izbačena tokom nastanka kratera.

Iako nije na površini, unutar Ceresa bi trebalo biti dosta vodenog leda. Drugi papir koji su objavili Michael Bland (US Geological Survey) i kolege u Nature Geoscience pojašnjava kako duboko mogu biti „iskopani“veliki krateri. Što je više vodenog leda ispod površine, ti krateri će brže nestati, jer će se ledom bogata površina “opustiti” s vremenom kao kad led teče (poput ledenjaka na Zemlji). Na temelju kratera, naučnicii su zaključili da je “plitko ispod površine Ceresa 30% do 40% volumena led, a ostatak mješavina kamenja, soli, i ostalih stvari.

MM prema Sky and Telescope ( Camille M.Carlisle)

Updated: July 2, 2016 — 1:41 pm
Astronomsko društvo Orion © 2016 Frontier Theme