AD Orion

Astronomsko društvo Orion

SKUP GALAKSIJA SDSS J103842.59+484917.7: GDJE ALISA IZ ZEMLJE ČUDA SUSREĆE ALBERTA AJNŠTAJNA

Prije stotinu godina, Albert Einstein objavio svoju teoriju opšte relativnosti, jedno od najvažnijih naučnih dostignuća u prošlom stoljeću. Ključni rezultat Einsteinove teorije je da materija zakrivljuje prostor-vrijeme, a time i masivni objekt može izazvati vidljivo savijanje svjetlosti pozadinskog objekta. Prvi uspjeh teorije bilo je posmatranje, za vrijeme pomrače-nja Sunca, da je svjetlost dalekih pozadinskih zvijezda skrenuta za predviđeni ugao dok je prolazila blizu Sunca.

Astronomi su pronašli mnogo primjera ovog fenomena, poznatog kao “gravitacijska leća.” Više od kozmičke iluzije, gravitacijske leće daju astronomima metod za sondiranje iznimno udaljenih galaksija i grupa galaksija što bi inače bilo nemoguće čak i najmoćnijim teleskopima.

A group of galaxies nicknamed the "Cheshire Cat" about 4.6 billion light years from Earth.Najnoviji rezultati posmatranja grupe galaksija nazvane “Čišajerska mačka – Cheshire Cat“ iz knjige „Alisa u zemlji čuda,“ pokazuju kako manifestacije Einsteinove 100 godina stare teorije mogu dovesti do novih otkrića i danas. Astronomi su dali grupi ovo ime jer liči na nasmijanu mačku iz ovog čuvenog romana. Neka od mačjih značajki su zapravo udaljene galaksije čija je svjetlost raširena i savijena od strane velikih količina mase, koja se većinom nalazi u obliku tamne materije i može se detektirati samo kroz njezin gravitacijski efekat prepoznatljiv u ovom sistemu.

Tačnije, masa koja iskrivljuje svjetlost dalekih galaksija, okružuje dvije divovske galaksije koje su “oči” Čišajerske mačke. Višestruki lukovi kružnog “mačjeg lica” dolaze efektom gravvitacijske leće od četiri različite pozadinske galaksije koje su veoma daleko od galaksija koje čine „oči“.  Pojedinačne galaksije ovog sistema, kao i gravitacijsko uvećanje lukova su vidljivi u optičkom području i snimljeni putem NASA-inog Hubble svemirskog teleskopa.

Svaka od galaksija koje grade “oči” je najsjajniji član vlastitog skupa galaksija, a ova dva skupa galaksija jure jedan prema drugome brzinama od oko 500.000 km na sat. Podaci iz NASA-ine Chandra rendgenske opservatorije (ljubičasta boja) pokazuju vrući plin koji je zagrijan na milione stepeni, što je dokaz da skupovi galaksija udaraju jedan u drugi. Chandrini podaci također pokazuju da lijevo “oko” skupa Čišajerske mačke sadrži aktivno hraneću supermasivnu crnu jamu u središtu galaksije.

Astronomi misle da  će skup nazvan Čišajerska mačka postati ono što poznajemo kao fosilni skup galaksija, definiran kao skup galaksija koji sadrži jednu divovsku eliptičnu galaksiju i druge, mnogo manje galaksije. Fosilni skupovi mogu predstavljati privremenu fazu kroz koju prolaze gotovo svi skupovi galaksija u nekom trenutku u njihovom razvoju. Dakle, astronomi žele bolje razumjeti svojstva i ponašanje tih skupova.

Čišajerska mačka predstavlja prvu priliku za astronome u proučavanju fosilnih grupa. Astronomi procjenjuju da će se dvije “oči” mačke stopiti za oko milijardu godina, ostavljajući jednu veliku galaksiju i desetke mnogo manjih u kombiniranoj grupi. U tom trenutku će postati fosilna grupa i prikladniji naziv bi tada mogao biti skup “Kiklop”.

Rad o „Čišajerskoj mački“ je nedavno publiciran u The Astrophysical Journal. Autori su Jimmy Irwin (University of Alabama), Renato Dupke (National Observatory of Brazil), Rodrigo Carrasco (Gemini Observatory), Peter Maksym (Harvard-Smithsonian Center for Astrophysics), Lucas Johnson i Raymond White III (Alabama).

MM

Updated: November 26, 2015 — 12:21 am
Astronomsko društvo Orion © 2016 Frontier Theme