AD Orion

Astronomsko društvo Orion

ŽIVJETI NA TRITONU, NEPTUNOVOM SATELITU

Serija članaka portala space.com pod nazivom „Živjeti na ostalim planetama: Kako bi to izgledalo“ (Living on Other Planets: What It Would Be Like), donosi viziju onoga što će dočekati astronaute kada jednog dana kroče na nepoznato tlo. U tekstu ispod slijedi slobodni prijevod članka „What It Would Be Like to Live on Neptune’s Moon Triton“.

Neptun, baš poput ostalih gasovitih planeta, nema čvrsto tlo na koje bi se mogla spustiti letjelica sa Zemlje. Međutim, njegov najveći mjesec Triton bi se mogao pokazati kao interesantno mjesto za izgradnju svemirske kolonije.
Do sada, svega jedna letjelica je posjetila ovaj satelit, i to se desilo sada već davne 1989. godine. Voyager 2 proletio je pored neptunovog sistema i tom prilikom fotografisao južnu hemisferu Tritona.

Život na Tritonu bi vas izložio najhladnijim temperaturama u Sunčevom sistemu, veoma slaboj gravitaciji i retrogradnim izlascima i zalascima Sunca. Ovu sliku načinila je letjelica Voyager 2.

Slike pokazuju površinu napravljenu uglavnom od stijena i azotnog gasa, na kojoj se smjenjuju krateri i glatke, zaravljene oblasti. Zaravnine su rezultat oblaka prašine i nitrogenskog gasa koji eruptiraju kroz koru ovog mjeseca. Taj talog se poslije raznosi plutajući tankom atmosferom i polako pada na tlo. Još uvijek nije jasno koliku bi opasnost predstavljale ove erupcije za nekoga ko bi stajao na samoj površini. “Ne razumijemo baš mehanizam ovih izboja,“ navodi Adam Masters, fizičar sa Imperial College London u Ujedinjenom Kraljevstvu. “Iskreno, bio bih oprezan s tim i ne bih se volio naći u blizini kada se desi erupcija.” Iako u Tritonovoj tankoj atmosferi postoje blagi vjetrovi, ne biste ih osjećali dok stojite na površini. “Bilo bi isto kao da stojimo na našem Mjesecu”, izjavio je Masters, dodajući da Tritonova slaba atmosfera ne dozvoljava atmosferske promjene ili obojeno nebo.
Dok se Neptun kreće svojom orbitom na putovanju dugom oko 165 godina, polarni regioni Tritona se kupaju u Suncu tokom polovine tog vremena. Sunčeva svjetlost rezultira sezonskim promjenama površinskog pritiska ovog satelita – atmosfera postaje malo gušća nakon što Sunce uzrokuje sublimaciju dotada zamrznutih azota, metana i ugljen monoksida na Tritonovoj površini. Procjenjuje se da je atmosferski pritisak na Tritonovoj južnoj hemisferi učetvorostručen od vremena posjete Voyagera 2, ali je i dalje 20.000 puta manji od pritiska na površini Zemlje. Život na Tritonu ne bi vam donio mnogo uživanja u promjenama godišnjih doba niti oscilacije temperature. Sa prosječnom temperaturom od minus 235 stepeni Celzijusa, Triton je najhladniji objekt u Sunčevom sistemu. Zanimljivo je da se ovaj mjesec nije formirao zajedno i istovremeno sa svojom rodnom planetom i vjerovatno predstavlja objekt koji je Neptun zarobio. Zbog toga, Triton je jedini mjesec u Sunčevom sistemu koji orbitira u pravcu suprotnom rotaciji svoje matične planete. Šetajući njegovom površinom imali bi priliku uživati u izlascima sunca na zapadu i zalascima sunca na istoku. Ovdje bi se naša matična zvijezda činila tek svijetlom tačkom na nebu, a dan bi trajao skoro šest standardnih zemaljskih dana.

Umjetnički prikaz Neptuna, posmatrano s površine Tritona.

Jasno je kako planeta čini najznačajniju pojavu nebeskog svoda Tritona

Nadalje, Tritonova orbita oko matične planete je nagnuta, pa bi boravak na onom dijelu Mjeseca koji je uvijek okrenut ka Neptunu, omogućio pogled ne samo na ekvatorijalni region planete, već i na polarne regione. “To se razlikuje od bilo kog drugog mjeseca u Sunčevom sistemu”, izjavio je Masters. A sa Neptunom koji dominira nebom, vizuelno 10 puta većim od Mjeseca posmatrano sa Zemlje, mogli biste jasno da vidite njegove karakteristike.
Nije poznato ima li Triton neke zanimljive geološke karakteristike koje biste željeli da posjetite, ali ako bi krenuli u šetnju ovim satelitom prateći ekvatorijalnu liniju, trebalo bi oko 70 zemaljskih dana da se vratite na polazište, naveo je Masters. To bi pomoglo navikavanju na hod u Tritonovoj nevjerovatno niskoj gravitaciji, koja iznosi oko 8 procenata Zemljine gravitacije, ili polovinu gravitacije Mjeseca. Ali ne očekujte da biste mogli provesti šetnju razgovarajući telefonom sa nekim na Zemlji – potrebno je četiri sata da svjetlost (i radio signal) otputuje od Tritona do Zemlje.”To bi bio stvarno spor razgovor”, rekao je Masters.

 

Preneseno sa stranice space.com

Slike prikazane u članku su preuzete sa portala space.com i sa Wikipedie.

Pripremio Adnan Popara

Updated: October 24, 2017 — 8:58 pm
Astronomsko društvo Orion © 2016 Frontier Theme