AD Orion

Astronomsko društvo Orion

ŽIVJETI NA URANOVIM SATELITIMA

Autor: Adnan Popara

Serija članaka portala space.com pod nazivom „Živjeti na ostalim planetama: Kako bi to izgledalo“ (Living on Other Planets: What It Would Be Like), donosi viziju onoga što će dočekati astronaute kada jednog dana kroče na nepoznato tlo. U tekstu ispod slijedi slobodni prijevod članka ‘What It Would Be Like to Live on Uranus’ Moons Titania and Miranda’.

Uran izgleda kao fascinantna planeta za posjetiti, ali teško da bi bilo moguće živjeti na njegovoj površini. Međutim, njegovi sateliti nude nam i druge mogućnosti.

Uran ima ukupno 27 otkrivenih satelita, a pet najvećih od njih su poznati kao ‘glavni mjeseci’. U slučaju da želimo postaviti stalne baze u ovom sistemu, Titania i Miranda bi bili logičan izbor. – Prednost Titanie je najveća gravitacija (gotovo 4% gravitacije Zemlje), dok Miranda raspolože površinom primamljivom za istraživanje. S obzirom da je Voyager 2 jedini svemirski brod koji je ikada posjetio Uranov sistem, Zemljani još uvijek ne znaju mnogo o njegovim satelitima.

1

Površina Uranovog mjeseca Mirande (slika iznad) pokrivena je kraterima, ali ljudi bi možda mogli pronaći način da je nasele. Slika je načinjena tokom preleta Voyagera 2 kroz Uranov sistem 1986. godine.

“Kada je Voyager 2 stigao do Urana, 1986. godine, zima i tama su pokrile cijelu sjevernu hemisferu svih njegovih satelita, tako da je bio vidljiv samo dio njihove južne hemisfere,” navodi Jeff Moore, planetarni naučnik NASA-inog Ames Research Centra u Kaliforniji. “Susret je pomalo podsjećao na let strelice kroz centar mete. Umjesto da leti od jednog do drugog mjeseca, Voyager 2 je prošao kroz cijeli sistem odjednom.”

Slike iz Voyagera 2 pokazuju da je Titanijina južna hemisfera bogata brojnim kraterima i tektonskim oblicima, uključujući kanjone, od kojih se neki čine kao lokacije zanimljive za posjetu. Najveći krater na Titaniji je prečnika od oko 326 kilometara (203 milje), a njen najduži kanjon proteže se preko 1.500 km (930 milja) od ekvatora pa gotovo do južnog pola.

Površina Mirande je, s druge strane, nevjerovatno raznolika i zbrkana, poput slagalice koja nije sastavljena kako treba. U njenom sklopu su čudne formacije pod nazivom Korone, koje predstavljaju ovalne brazde nalik stazama. Pojedine dijelove pokrivaju ravnice ispunjene kraterima, ispresijecane ogromnim kanjonima.

Neki od zidova litica Mirande su oko 12 puta dublji od Grand kanjona. Zbog veoma niske gravitacije Mirande (manje od 1 posto Zemljine), pad stijene od vrha do dna litice bi trajao oko 10 minuta. Ove litice bi mogle predstavljati vrhunsku zabavu za ovisnike o uzbuđenju. “Mislim da bi bilo malo opasno, ali ako bismo živjeli na Mirandi vjerovatno bi nekoliko Daredevila željelo isprobati skokove s litice”, rekao je Moore za Space.com.

S obzirom na nedostatak atmosfere, niti jedan Uranov mjesec nema pojave poput obojenog neba, površine pod pritiskom, ili atmosferskih promjena. Ovi mjeseci su, također, vrlo hladni: prosječna temperatura Titanie, na primjer, iznosi oko minus 203 stepena Celzijusa.

2

Ova slika Titanie, načinjena od strane letjelice Voyager 2, pokazuje površinu Uranovog mjeseca prepunu kratera.

Osim smrtonosne hladnoće, nije jasno kakve još druge opasnosti vrebaju na ovim mjesecima. Postoji mogućnost aktivnih pomjeranja kore (potresa) kao i erupcija ledenih vulkana. Intenzivna zračenja nabijenih čestica Uranove magnetosfere, također, mogu predstavljati problem, pogotovo ako boravite na strani mjeseca okrenutoj suprotno od planete (jedna strana Titanie i Mirande su u svakom trenutku okrenute prema Uranu).

Potrebno je gotovo devet zemaljskih dana da se Titania obrne oko svoje ose, dok je Mirandi za to dovoljno oko 1,4 dana. Ako biste živjeli na ekvatoru ovih satelita, mogli bi doživjeti “normalni” ciklus dana i noći, ali ovo ne vrijedi i za polove. Za razliku od drugih planeta u Sunčevom sistemu, Uran ima aksijalni nagib od oko 98 stepeni. To znači da u toku 84 godine dugog putovanje planete oko Sunca, polovi Urana i njegovih satelita iskuse 42 godine sunčeve svjetlosti praćene s 42 godine tame.

Ako biste s površine Titanie ili Mirande kroz filter posmatrali Sunce, ono bi se činilo kao vrlo mali disk, a ne samo kao tačka svjetla, rekao je Moore. A ako biste bili na onoj strani mjeseca koja gleda na Uran, planeta bi se činila ogromnom – Uran bi, posmatran s Mirande, bio oko 41 puta veći od našeg Mjeseca (gledano sa Zemlje), a posmatran s Titanie, zauzimao bi pola te veličine.

Također i drugi, veći, mjeseci Urana su vidljivi s površine Titanie i Mirande. “Svi oni formiraju uočljiv disk na nebu”, rekao je Moore.

Ako bi se,na kraju, odlučili poslati poruku ili fotografiju na Zemlju, bilo bi potrebno oko 2,5 sati da ona stigne do naše planete.

.

Preneseno sa stranice space.com Dostupno na http://www.space.com/28827-living-on-uranus-moons-titania-miranda.html

Slike

Slike prikazane u članku su preuzete sa portala space.com.

Updated: May 4, 2015 — 1:57 pm
Astronomsko društvo Orion © 2016 Frontier Theme