22. APRILA LANSIRANO NOVIH 60 SATELITA U OKVIRU PROJEKTA STARLINK

Since 1963

22. APRILA LANSIRANO NOVIH 60 SATELITA U OKVIRU PROJEKTA STARLINK

Već noćima, zahvaljujući vedrini, mnogo ljudi je opazilo sjajne tačkice koje grupno putuju preko neba. Oni koji vole teorije zavjere odmah su to povezali sa Korona virusom, Bil Gejtsom i sličnim nebulozama. Istina je drugačija. U pritanju je projekat STARLINK američke kompanije SPACE X.
Nakon uspješnog lansiranja 60 satelita putem rakete FALCON 9, sinoć 22 aprila, u orbiti oko Zemlje sada imamo 422 satelita firme SPACE X Elona Muska. Inače, raketa nosač FALCON 9 nosi 60 satelita ukupne mase 14 tona. Kada se izbace iz rakete nosača, sateliti kraće vrijeme lete zajedno, zatim se raspršavaju, a u konačnici, koristeći ionske motore, dolaze u svoju planiranu orbitu oko 550 km iznad Zemlje. Plan komapanije SPACE X je da do 2024. godine lansira 12 hiljada satelita, a nakon toga još više, čak do 42 hiljade. Astronomi su već jako uznemireni. Vidjet ćemo i zašto.

Lanisranje rakete Falcon 9.

Šta je smisao projekta STARLINK?


Ideja je da se Internet dovede u najpustije predjele, naprije Amerike, a zatim i cijele planete. Klasični načini dovođenje Interneta u zone daleko od većih gradova su preskupi. Tu Elon Musk vidi svoju šansu da zaradi i, kako on kaže, da ta sredstva upotrebi za planirane ekspedicije na Mars.
Trenutni satelitski Internet ide preko stacionarnih satelita koji se nalaze na približno 36 000 km iznad Zemlje. To je znatno sporije, a STARLINK na mnogo nižoj orbiti može da obezbjedi super brzi Internet na bilo kojoj tački Zemlje, čak na pustim predjelima okeana. Signal sa satelita kroz vakuum je brž i za oko 47% od signala koji putuje optičkim vlaknima na Zemlji.
Međunarodna astronomska unija je već izrazila svoju zabrinutost da će toliko satelita imati jako negativan uticaj na astronomska posmatranja. Gomile satelita koje lako vidite i golim okom, ulaze u vidna polja teleskopa i pravit će velike probleme, posebno za nove teleskope koji se grade. Već ima primjera kako ta “najezda” satelita utiče na istraživanje dubokog neba.

Snimak grupe galaksija NGC 5353/4 načinjen sa Lowell opservatorije u USA. Tokom snimanja grupa Starlink satelita je prošla kroz vidno polje.
Izvor: Victoria Girgis/Lowell Observatory

Nakon brojnih urgencija iz astronomske zajednice, Elon Musk je najavio da će smanjiti refleksivnost satelita (koji sjaje tako što odbijaju sunčevu svjetlost). Eksperimentalno je to i uradio, ali astronomi smatraju da je to nedovoljno. Pored optičkih problema, tu je i uticaj na radio astronomska istraživanja. Frekvencije koje koriste ovi sateliti su blizu onih koje koristi radio astronomija. Tu je i problem svemirskog otpada jer stotine hiljada dijelova i djelića raznih ranije lansiranih satelita kruži oko Zemlje. Oni predstavljaju direktnu opasnost za ljudske ekspedicije oko Zemlje, ka Mjesecu ili Marsu. U okviru projekta Starlink planirano je da se sateliti kada im istekne rok trajanja, ostatkom ionskog pogona usmjere ka Zemlji i sagore u njenoj atmosferi.
Svaki satelit Starlink za oko 93 minute obleti Zemlju. Obzirom na činjenicu da se Zemlja okreće oko svoje ose, on svaki put nadlijeće različite tačke na zemljinoj površini. Kad ponovno dođe nad istu tačku, Zemlja se malo okrenula, pa satelit nadlijeće druga mjesta. Tako da je rojeve Starlink satelita moguće pratiti u periodima kada nekoliko noći nadlijeću određeni region. U svakom slučaju, pred nama su novi izazovi, a naredni mjeseci i godine pokazat će koliko je ovaj tehnološki prodor koristan, a koliko štetan za čovječanstvo. Nebo pripada svima nama ali se dešavaju i situacije kada jedna država (USA) dozvoljava da se lanisraju sateliti čije djelovanje je upitno.

Pripremili:
Adela Subašić-Kopić i Muhamed Muminović


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *