Privatno putovanje kao prilika za stručno usavršavanje i saradnju

Januar je inače poznat kao najduži i najdosadniji mjesec u godini. Zima, hladnoća, snijeg, prehlade i lopatanje snijega. Jedino što razbija tu monotoniju je moj rođendan koji je početkom januara. Osim toga, ove godine sam imao dodatni razlog da budem uzbuđen jer sam 17. januara otputovao za Švicarsku prvenstveno kao turista u posjeti rodbini te sam imao dogovoren sastanak sa Urania Astronomskim opservatorijem koji sam par sedmica ranije dogovorio sa direktoricom opservatorija. Jako je lijepo putovati u januaru prvenstveno zbog povoljnih avio karata te manjih gužvi na poznatim evropskim lokacijama. Inače volim putovati i istraživati mnoge interesantne lokalitete, bilo to unutar Bosne i Hercegovine ili po Evropi. Putujem kad god mogu i imam priliku jer to je nešto u čemu mnogo uživam.

Putovanje u Švicarsku sam započeo letom iz Tuzle za Bazel, grad koji se nalazi na granici Švicarske i Francuske i koji tehnički leži između Francuske, Njemačke i Švicarske. Čim smo sletjeli, jednim okom sam mogao vidjeti i Njemačku i Francusku svo vrijeme formalno bivajući u Bazelu. Dočekao nas je rođak, te smo se zaputili prema Rupperswilu, manjem selu blizu Ciriha. Većina Švicarske populacije živi u selima koja su jako lijepa, urbana i mirna naselja dok samo mali broj živi u gradovima zbog nepraktičnosti i većih cijena. Kada smo stigli, naravno, slijedilo je druženje dva dana sa porodicom i tom prilikom, pošto je bio vikend, vodili su nas u obilazak Ciriha i Bazela, dva jako lijepa grada bajkovitog izgleda. U skladu sa lokacijom u prehrani je najviše dominirala čokolada i švicarski sir u kojem sam najviše uživao.

U subotu smo obilazili Cirih i mnoge znamenitosti ali najviše smo vremena proveli u Švicarskom nacionalnom muzeju gdje smo se zadržali preko dva sata. Muzej je impresivno velik, prostire se na nekoliko spratova, a obuhvata brojne blokove i cjeline s kolekcijama raznovrsnih artefakata i izložaka, od prahistorijskog oruđa i oružja do vojnog bubnja za marširanje koji se koristio u Napoleonovoj vojsci tokom njegovih ratova u Evropi. . Bilo bi mi teško da nabrojim sve interesantne stvari koje sam tu vidio počev od same zgrade muzeja koja je nekada bila dvorac pa još uvijek izgleda kao da je iz filma Hari Poter.

Posjeta Opservatoriju

Bližio se utorak, dan sastanka i posjete Urania opservatoriju te sam se zajedno sa rođakom zaputio prema Cirihu. Opservatorij je u centru grada te se sa svojim tornjem i kupolom dosta ističe od ostalih zgrada u okolini. Na ulazu u zgradu nas je dočekao vodič koji nas je srdačno pozdravio, uputio dobrodošlicu i sa nama krenuo prema liftu. Urania observatorij u Cirihu se nalazi na krovu zgrade Urania, koja je smještena u ulici Uraniastrasse 9. Na krovu je smiještena kupola i teleskop, što omogućava posmatranje neba iznad grada, iako nije zgodna lokacija zbog svjetlosne zagađenosti. Kada smo izašli iz lifta u samoj kupoli nas je dočekala direktorica Kirsten Meier sa širokim osmijehom i toplom dobrodošlicom. Pošto ne govorim dobro njemački jezik većina interakcije je bila na engleskom jeziku koji tečno govorim i od kojeg, na neki način i živim. Na samom ulazu ostao sam naprosto bez daha zbog same veličine teleskopa, koji zbilja izgleda impozantno, kao iz filmova. Pošto je sam opservatorij, a i teleskop, star 117 godina osjetio se miris starog drveta i željeza.

Nakon formalne dobrodošlice i razmjene poklona, direktorica Meier je započela sa detaljima o samoj opsevatoriji i njenom radu. Originalno, opservatoriji je bio predviđen da bude, i još uvijek je, javni i otvoren za javnost, zaštićen od strane države u sklopu muzeja Švicarske. Nepraktično je sa njime vršiti bilo kakva značajnija naučna istraživanja stoga je od samog početka imao edukativnu namjenu za šire mase. Opservatorij je star i sve njegove komponente su mehaničke i još uvijek u odličnoj funkciji nakon preko stotinu godina. Teleskop je težak nekoliko tona i dug oko 8 metara. Iako zastarjela tehnologija, još uvijek jako funkcionalan. Sa desne strane su stepenice koje vode do platforme koja se spušta ili podiže kako bi posmatrač mogao gledati kroz okular teleskopa. Direktorica nam je govorila o samoj historiji opservatorija, te kako je posjećenost još uvijek velika kao i generalni interes za astronomiju. Slično sam predstavio i našu Vema opservatoriju u Visokom čija je glavna namjera popularizacije astronomije i nauke s obzirom da smo i mi locirani u centru grada i nemamo potencijal za neka ozbiljnija naučna posmatranja.

Posmatranje kroz teleskop

Pošto su bili poslijepodnevni sati sa malo oblaka, jedino smo mogli posmatrati Sunce uz korištenje filtera postavljenih na teleskop. Kao i svaki put i ovaj sam uživao posmatrajući sunčeve pjege koje možemo uočiti na fotosferi Sunca. Jako interesantno je biti na toj platformi za posmatranje jer je bilo moguće uz okret obične opruge spuštati je gore-dole ili lijevo-desno te sam imao osjećaj kao da sam kapetan broda. Naravno, s obzirom da je teleskop star toliko godina, sva upucavanja se rade ručno i mehanički, te uz pomoć tegova klatna jako se lako rukuje i usmjerava. Jedini dio koji je automatizovan i gdje se koriste moderni motori je praćenje nekoga upucanog tijela.
Pošto je Urania opservatorij sastavni dio muzeja, u kupoli se nalaze izloženi stari astronomski instrumenti i knjige vodiča za astronomska posmatranja koji su jako očuvani.

Posjeta i sastanak su se bližili kraju, ali moja ekstaza nije jenjavala, te smo se zadržali još neko vrijeme pričajući o historiji Astronomskog društva Orion, opservatoriju na Trebeviću koji je devastiran tokom rata i o knjigama Muhameda Muminovića. Sastanak je završen uspješno i srdačno uz poklone te pozivom da dođu u Sarajevo i uživaju u svim ljepotama koji ono ima.

Piše: Nidal Šabić