Dok sam razmišljao o ovoj temi, u misli mi dođoše Netflix i njihova serija Stranger Things. Sve to teče ovako; gledamo seriju, možda i najpopularniju u to vrijeme, epizode i sezone promiču nestvarno brzo, jutrom jedva ustajemo zbog neprospavanih noći i onda … najave nam petu sezonu nekada za 2024. godinu. Ljudi moji, pa ko živ a ko mrtav do tada.

E tako i NASA, ali i ostali “jači” igrači na tržištu svemirskih istraživanja. Naprave medijsku pompu, predstave grandiozne planove i onda … odrede rok nekada za pet, šest ili čak puno više godina. Ljudi moji, pa ko živ a ko mrtav do tada. Ipak, za razliku od marketinških trikova streaming servisa, dugi rokovi u svemirskoj industriji imaju itekakvog smisla. Razvijaju se nova tehnološka rješenja, izrađuju letjelice, pogoni, sistemi za održavanje životnih uslova i savladavaju druge nebrojene prepreke. I tako u poslu, dan za danom, prođe godina, a onda još koja i nekako dok se okrenemo čitamo kako Artemis program ulazi u svoju drugu fazu aka let sa posadom do Mjeseca i nazad. I sve to već u 2024. godini. E, to je već nešto što možemo nazvati uskoro.

A sve je počelo nekada davno. Ima nekih dva desetljeća otkako su u američkoj administraciji počeli da razmišljaju o povratku ljudi na Mjesec. Plan je trebalo realizirati putem Constellation Programa, čija bi prva faza bila posvećena izgradnji Međunarodne svemirske stanice, a kasnije bi se orijentacija usmjerila ka našem prirodnom satelitu. Razvoj programa je tekao sporo i patio od hroničnog nedostatka finansija. Tokom godina spojen je s nekim drugim programima, dobio naziv Artemis, a prvobitni rok 2020. pomjeren je za 2025. godinu. I ovo je predstavljalo ambiciozan cilj, s obzirom na količinu posla koja je morala da se uradi. Napravljen je novi pogonski sistem SLS (Space Launch System), kapsula po imenu Orion (kako dobro zvuči :)) a u planu su i lander (za spuštanje i polijetanje), rover (za vožnju po površini), orbitalna stanica i (ovo je trenutak kada treba da se naježite) čak lunarna baza.

NASA je poslu pristupila u kooperaciji sa nekoliko partnerskih agencija sa tri kontinenta. Već 2011. godine počelo se sa razvojem pomenutog Space Launch System-a, tj. nasljednika nekadašnje moćne Saturn V rakete. Novi sistem (SLS Block 1) je stvarao 20% više pogonske snage od Saturna V, što je bilo sasvim dovoljno da odvede brod sa posadom na kružnu orbitu oko Mjeseca. Za 2029. godine planiran je razvoj napredne varijante (SLS Block 2) sa dodatnih 30-40% snage.

Interesantno je da je krajem 2017. godine tada aktuelni predsjednik Trump potpisao Direktivu koja je promijenila dotadašnju svemirsku politiku i usmjerila je na razvoj programa za povratak ljudi na Mjesec i u konačnici, za prve takve misije na Mars. Iako je američka budžetska politika puna suprotstavljenih interesa, što se pokazalo mnogo puta i često uzrokovalo otkazivanja započetih projekata (primjer, otkazivanje izgradnje sudarača čestica SSC), Artemis program je nekim čudom opstao i dobiva sve više na zamahu.

Artemis 1 napokon je lansiran u augustu 2022. godine, a jedinu njegovu posadu su činile dvije lutke opremljene senzorima za mjerenje radijacije. Letjelica je uspješno obavila put do Mjeseca i natrag, čime je potvrđeno da svi njeni sistemi i podsistemi rade kako je i planirano. Nakon ovog finalnog testa uslijediće putovanje s ljudskom posadom. Na žalost i Artemis 2 će biti svojevrstan testni let, jer neće biti spuštanja niti iskrcavanja posade na naš satelit. Umjesto toga četiri astronauta će nakon nekoliko orbita oko Zemlje produžiti eliptičnom putanjom prečnika 370.000 km, obaviti svoje kruženje oko Mjeseca i vratiti se kući. Za utjehu, postaće posada koja se zaputila na najdalje putovanje od matične planete ikada poduzeto.

Potom, najranije u decembru 2025. planirano je lansiranje Artemis 3 misije. Ovaj put predviđeno je i spuštanje dva astronauta na Mjesečev južni pol. Za ove potrebe razvija se Starship HLS, a jedan dio opreme će biti spušten na predviđenu lokaciju i prije dolaska astronauta. Sedam dana i četiri šetnje po površini, biće samo početak, jer ambiciozni planovi idu još dalje. Ka razvoju Lunar Gateway-a, nove orbitalne stanice poput ISS-a. Ka razvoju Baznog kampa, na površini Mjeseca, čime bi dobili prvu građevinu izvan naše matične planete. I konačno, ka letovima s ljudskom posadom prema Marsu. Ovi dalji koraci zavise od mnogo toga, a najviše od finansiranja koje je, kako sam napomenuo, uvijek neizvjesno. Nadam se i da će razvoj konkurencije (Kina, Indija i sl.) uticati na ambicioznije planiranje odgovornih u NASA-i i ESA-i. Da će na radost svih nas započeti nova svemirska utrka.

Napomena: Trebao sam pisati o projektima svemirske industrije  planiranim za 2024. godinu. Artemis je samo jedan od njih. Međutim, članak je krenuo svojim tokom. Naime, 14. decembra 2023. godine navršava se tačno 51 godina otkako su ljudska bića posljednji put boravila na površini Mjeseca. Članak je pomen na tu godišnjicu.

Piše: Adnan Popara