Mnogi futurolozi smatraju da će u godinama koje slijede javni i privatni fondovi ulagati sve veća sredstva u istraživanje Sunčevog sistema. Pored robotskih sondi namijenjenih prikupljanju naučnih podataka u planu su i neki ambiciozniji projekti poput izgradnje novih svemirskih stanica u orbiti oko Zemlje, podizanja stalnih baza na Mjesecu i Marsu, te iskorištavanja rudnih bogatstava tijela u asteroidnom pojasu. Većinu posla će obavljati bespilotne letjelice koje su neuporedivo jeftinije u odnosu na brodove s ljudskom posadom, ali… Ali mi ljudi, nekako uvijek, uspjeh doživljavamo kao potpun tek ako je u njemu učestvovalo ljudsko biće. Lijepo je to što se roboti voze po Marsu kopajući tu i tamo, super je što je lender sletio na asteroid, međutim kad tad u neki od ovih poduhvata moraće biti uključen i čovjek. Ipak, moramo imati na umu da svemir predstavlja negostoljubivo okruženje, a faktori poput ekstremnih temperatura, štetnih zračenja ili smanjenog uticaja gravitacije mogu znatno uticati na zdravlje ljudi. Tako će se budući istraživači morati navići na različite uslove života, u odnosu na one koji su ih dočekali po rođenju. I zato, već danas naučnici rade na procjenama rizika koje donosi život na drugim nebeskim tijelima.

U skladu s tim portal Space.com realizuje seriju od 12 članaka pod nazivom „Živjeti na ostalim planetama: Kako bi to izgledalo“ (Living on Other Planets: What It Would Be Like). Članci donose vizije onoga što će dočekati astronaute kada jednog dana zakorače u nepoznato. U tekstu ispod slijedi slobodni prijevod članka broj četiri iz naverdene serije a poprište događaja je Ceres, najveće tijelo asteroidnog pojasa.

PATULJASTA PLANETA CERES

Asteroidni pojas je region između orbita Marsa i Jupitera u kojem je smještena većina asteroida Sunčevog sistema. Zadnjih godina objekti asteroidnog pojasa izazivaju veliku pažnju javnosti kao potencijalni izvori jedne od najdragocjenijih ruda. Možda ste pogodili da je riječ o vodi. Crpljenje vode iz asteroida bi znatno unaprijedilo svemirska putovanja na duge staze pošto je vodu, određenim procesima, moguće razdvojiti na hidrogen i oksigen, elemente koji čine raketno gorivo. Jedan od potencijalnih rudnika budućnosti je Ceres – najveći objekt asteroidnog pojasa. Nekada klasifikovan kao asteroid, Ceres danas smatramo patuljastom planetom. Procjenjuje se da bi Ceres ispod svoje površine mogao sadržavati količine vode veće od svih ‘slatkovodnih’ rezervi vode na Zemlji. Također, njegova velika gravitacija (velika u odnosu na ostale asteroide) čini ga najpovoljnijom potencijalnom bazom u asteroidnom pojasu.

„Ali Ceres vjerovatno ne bi bio prva lokacija za rudarenje, s obzirom na njegovu udaljenost.“ kaže Chris Lewicki, predsjednik i glavni inžinjer firme Planetary Resources. “S gledišta iskoristivosti nalazišta, mnogi objekti su nam znatno bliže.” NASA-ina letjelica Dawn je prvi svemirski brod ikada koji je posjetio Ceres, a ušao je u orbitu oko ovog nebeskog tijela 6. marta 2015. godine. Ova misija je već poslala natrag na Zemlju neke fascinantne slike Ceresa. Dosada, površina ovog tijela je predstavljala misteriju za nas – njene slike načinjene teleskopima pokazuju mješavinu svijetlih i tamnih tačaka, ali nije jasno šta one zaista i predstavljaju. Svemirska opservatorija Herschel (Evropske svemirske agencije) otkrila je tragove vodenih isparenja u prostoru oko Ceresa koji vjerovatno potiču od gejzira s površine planete. Ipak sve i da hodate površinom Ceresa ovi gejziri vam ne bi mogli naškoditi. Ustvari, oni su tako slabašni „da biste imali poteškoća da ih čak i primijetite“ kazao je Lewicki za Space.com.

Mada je Ceres najveći objekt asteroidnog pojasa, njegova gravitacija iznosi tek tri procenta gravitacije naše planete. No i tako slabo gravitaciono privlačenje Ceresa „čini ga jednim od nekoliko tijela asteroidnog pojasa po čijoj bi površini ljudi mogli šetati“ kaže Lewicki. Ipak obilazak oko planete ne bi oduzeo previše vremena, s obzirom da je njegov prečnik jednak prečniku Teksasa, a površina nije veća od one koju pokriva Indija. Ipak  nije sasvim sigurno kakav bi dugoročan utjecaj imala ovako slaba gravitacija na ljudsko zdravlje. Još jedna posljedica male gravitacije Ceresa je nepostojanje atmosfere, a s obzirom da nema atmosfere na Ceresu ne postoje ni meteorološke aktivnosti, vjetrovi, kao ni bojom oslikano nebo. Umjesto plavetnila stanovnik ovog nebeskog tijela dizao bi pogled ka tami svemira. Ali pazite! Ovo ne znači da bi bio u stanju vidjeti mnogo asteroida oko sebe. Zapravo objekti u asteroidnom pojasu su prosječno međusobno udaljeni za više od milion i po kilometara.

Također život na Ceresu bi vam donio znatne temperaturne oscilacije. Dnevna temperatura iznosi oko -73° Celzijusa, a noćna pada i do -143° Celzijusa. Interesantno je da ni tokom jedne Ceresove godine (oko 4,6 zemaljskih godina) ne postoje sezonske promjene u temperaturi, a s obzirom na mali ugaoni nagib ovog tijela (nagib od oko 3 procenta). Ceres je tri puta udaljeniji od Sunca nego što je to Zemlja. U vrijeme kratkotrajnog sunčevog zenita (Ceresovog 9 sati dugog dana) na njegovu površinu pada svega 15 procenata svjetlosti u odnosu na svjetlost koja stiže na Zemlju tokom podneva. Također, prividna veličina Sunca za dvije trećine je manja od veličine koju vidi posmatrač s juga Indije. Ni sami izlasci Sunca nisu nešto o čemu bi vrijedilo trošiti riječi –  ako niste dovoljno koncentrisani bilo bi dovoljno 45 sekundi da propustite cijelu akciju. Tek toliko je vremena potrebno da iz potpune tame izroni Sunce u svoj svojoj raskoši. Ako bi se, ipak, odlučili poslati poruku na Zemlju, poruku punu utisaka na ovakvu zoru, na odgovor bi sačekali od 15 do 30 minuta, zavisno od položaja Ceresa u odnosu na Plavu planetu.

Pripremio: Adnan Popara

Izvor: What Would It Be Like to Live On Dwarf Planet Ceres in the Asteroid Belt?