Aug 31

Teorije zavjera u zoni Balkana

Dobrodošli na Balkan. Osebujnu i slikovitu regiju, gdje su savremeni i drevni mitovi i u 2020. godini dio svakodnevnice njenog stanovništva. Kako pojmovi tolerancije, prilagodljivosti, samokritičnosti, edukacije i rada-na-sebi nisu na spisku vrlina klasičnih Balkanaca i Balkanki, ne treba se čuditi što isti i u novom mileniju nerijetko tragaju za iracionalnim odgovorima i rješenjima racionalnih pitanja i problema. Naposlijetku, mnogo je lakše za sopstvene probleme okriviti crnu magiju i zle duhove, nego svom odrazu u fizičkom/mentalnom ogledalu uputiti jedan duuug i iskren pogled. Ili na kompleksno pitanje pronaći manje kompleksan odgovor u formi neke od mnogobrojnih teorija zavjera.

S obzirom da barem trećina stanovništva naše regije duboko i iskreno vjeruje da je Zemlja ravna ploča, ne treba se čuditi što mnogobrojne teorije zavjera (koje u internet eri niču brže od gljiva poslije kiše) postaju dio općeprihvaćenog mišljenja. Kolektivne svijesti. Te u umovima Balkanaca i Balkanki postaju cimeri raznovrsnih praznovjerja – koja se u regionalnim gradovima, gradićima, naseljima i selima već vijekovima prenose s koljena- na-koljeno. Stavovi i reakcije brojnih eminentnih i manje eminentnih članova/ica regionalnih društvenih zajednica na globalnu SARS-CoV-2 pandemiju, samo su najnoviji dragulji na ne-tako-viteškom oklopu zadrtosti koje Balkanski poluotok nosi već stotinama godina. Na koncu, šta očekivati od regije gdje i u novom mileniju roditelji problematične djece nerijetko svoje dragocjeno potomstvo otpremaju lokalnim vračarama specijaliziranim za srednjovjekovne „iscjeljujuće“ i „egzorcističke“ rituale. Unatoč činjenici da su u XXI vijeku pedagoški uredi i psihološka savjetovališta daleko bolje destinacije za problematične tinejdžere i tinejdžerke.

Ne, nisam jedna od onih (super)racionalnih osoba koje su u stanju ama baš sve pod kapom nebeskom svesti na binarne cifre. Naprotiv, smatram da na našoj prelijepoj planeti i (ponekad paradoksalnoj) realnosti, postoje pojave i stvari za koje ne postoje racionalna objašnjenja. Barem ne u okvirima sveukupnosti naučnih otkrića s kojima trenutno raspolažemo. Ali činjenica je i da je do početka XXI vijeka u kojem živimo, naučna zajednica za mnoštvo „nadnaravnih“ pojava i stvari pronašla racionalna i naučna obrazloženja. Nažalost, za većinu stanovništva Balkanskog poluotoka nezadovoljavajuća. Stanovnici i stanovnice naše regije koje ne prihvataju teoriju da je vakcinacija uzročnik autizma i slične ideje, u arhivi socijalnih interakcija imaju barem jedan verbalni okršaj sa barem jednim teoretičarem ili teoretičarkom neke od popularnih i manje popularnih zavjera. Jer, živimo u osebujnoj i slikovitoj regiji gdje su mitovi i legende novih i starih vremena duboko urezani u kolektivnoj svijesti stanovništva. Odnosno, u socijalnom okruženju i društvu koje ne posjeduje pretjeranu sklonost kontinuiranom educiranju, analiziranju i kritičkom razmišljanju.

Da, bilo bi sjajno da moćnici-iz-sjene napokon kroče na svjetlo dana i imenuju ama baš sve pripadnike/ice izvjesnih udruženja. (Napokon bismo saznali koji to sve celebritiji slavu i bogatstvo duguju Masonima ili Iluminatima.) Super bi bilo da su medicina, doktori i doktorice svemogući, te da imaju ama baš sve odgovore i rješenja. (Odnosno, ukoliko već nemaju eliksire vječne mladosti i čeličnog zdravlja, da uopće i ne postoje kao naučna disciplina i profesija.) Kamo sreće da su novi mediji i društvene mreže samo i isključivo pošast novog milenija, izumljeni samo i isključivo u svrhu špijunaže globalne populacije. (Ne bismo gubili vrijeme na Netflixu, Scribdu i seminarima o digitalnom marketingu, a uštedili bismo i novac koji ostavljamo na eBayu.) A bilo bi cool i da sve globalne korporacije i medijski konglomerati na logo dodaju i onaj famozni trocifreni broj koji se rimuje sa the-number-of-the-beast. Na koncu, kamo sreće da se i ljudi dijele samo i isključivo na pozitivce i negativce, te da se mogu prepoznati po prisustvu ili odsustvu crnih šešira ili demonskih rogova. Život bi nam bio mnogo jednostavniji. Ne bismo imali potrebe razmišljati. Istraživati. Čitati. Analizirati. Što iziskuje daleko više vremena i mentalnog napora od fanatične popularizacije teorija zavjera na društvenim mrežama ili u lokalnim kafićima i kladionicama.

Tvrdokornost i intolerancija tipičnih Balkanaca i Balkanki nije jednosmjerna ulica koja završava u sjedištu teoretičara i teoretičarki zavjera. Manjak kritičkog razmišljanja i jednako intenzivna intolerancija prema oprečnim mišljenjima/stavovima česta je odlika i strastvenih pripadnika/ica negacijskog tima. Iako nam je u svijetu i vremenu u kojem živimo neophodan kvalitetan mentalni-filter-za-besmislice, s vremena na vrijeme je potrebno kritički osmotriti i činjenice ili informacije zvaničnog karaktera. Na koncu, da izvjesni genijalni umovi u prošlosti nisu pojedine  „neprikosnovene“ činjenice doveli u pitanje i danas bismo u školama učili o geocentričnom sistemu u kojem Sunce i ostatak kosmičke ekipe orbitira oko Zemlje. Stanovnici i stanovnice naše regije najčešće stvari i pojave u svijetu oko sebe posmatraju kroz crno-bijelu prizmu, pa individue koje ne pripadaju niti (fanatičnim) popularizatorima, niti (strastvenim) negatorima teorija zavjera možemo klasifikovati kao endemsku vrstu. Odnosno, osobe koje ni zvanične informacije ni teorije zavjera ne uzimaju zdravo-za-gotovo. Već istražuju. Relevante izvore. Čitaju. Relevantnu literaturu. Kritički razmišljaju. Nazovimo ih superanalitičarima i superanalitičarkama. Analitička priroda svoje vlasnike i vlasnice košta mnogo vremena i živaca, ali ne trebaju je mijenjati ni za sve ljepote pašnjaka i livada po kojima veselo skakuću mentalni sklopovi iz zdravo-za-gotovo skupine. Jer upravo će nam superanalitičar/ka u nama konstruisati kvalitetan mentalni-filter-za-besmislice, bez da nas učini indoktriniranim, intolerantnim i tvrdokornim.

U novom mileniju i gomili mogućnosti i pogodnosti za istraživanje-čitanje-analiziranje, svi bismo trebali potražiti superanalitičara/ku u sebi. Prije nego retuširane i filterisane fotografije u modnim časopisima i na društvenim mrežama interpretiramo kao realne slike fotografisanih modela. Prije nego televizijske/filmske životne (i ostale) standarde percepiramo kao realnost. Prije nego potrošimo silni novac na xy predmet ili uslugu, jer nam reklame i reklamne kampanje garantuju kvalitet i učinkovitost iste. Prije nego izjavimo da Pepsi i Nestlé proizvodi sadrže dijeliće fetusa. Prije nego zaključimo da je legalizacija abortusa dijelić plana za istrebljenje bijele rase. Prije nego na osnovu rekla-kazala seoskih i mahalskih priča i pričica odustanemo od vakcinacije djece. Prije nego prihvatimo teoriju da je Zemlja ravna ploča.

Piše: Naida Dilić

Leave a Reply

*