Mar 24

SCI-FI PRIČE: O čudnom snu obične noći

Korak, pa još jedan, pa sljedeći. I još. Stopala su vrludala utabanom stazom ne držeći pravac niti ritam. Teturavi hod nije bio izazvan bolešću a ni teškim teretom na plećima, već radošću u grudima koja je žudila da se istoči van mladog tijela. Doduše, ovom blaženom stanju uzrok je bilo piće, isto ono piće koje je činilo da mladić ćuti žustre trnce ispod kože, i nemir u srcu. Umor nije osjećao, uprkos teškom usponu. Ustvari, osjećao je da može da poleti. Da, baš tako, okrene li se i odskoči niz liticu, ova lakoća u duši će ga dići visoko iznad grada.Nasmija se sam sebi na tu glupu pomisao. „Čuj letim. He he. Svašta.“ Premjesti gitaru u drugu ruku i nastavi lakim korakom mladosti. Dalje prema Tabiji. O ramenu mu je visila platnena torba puna boca jeftinog vina, uz pokoji zvrk majčinog bureka.

Negdje na pola puta stopala se zaustaviše. Ne zbog umora već da daju priliku vlasniku da se malo okrijepi. Pogleda krupnim očima svoj cilj. Bijeli zidovi su se uzdizali visoko iznad, mameći ga. „Stižem. Ja… Dolazim u tren oka, možda u dva, u tri skoka.“ Nesuvislo je izmišljao stihove. Ponovo prebaci gitaru u drugu ruku, ali shvati da nešto nije u redu. Gitare nije bilo na svom mjestu. Umjesto nje prsti su stezali čudan, težak štap, ukrašen jezivim rezbarijama na vrhu. Zagleda se u štap tupim pogledom. Gdje li je samo pokupio ovu stvar. I ko mu je uzeo gitaru. U nerazumijevanju okrenu se oko sebe, gledajući pažljivo put kojim je prošao. Ništa. Samo utabana zemljana staza, zarasla u travu i šiblje. Pogled nastavi tražiti sve dalje i dalje, dole niz padinu. A dole, grad iz kojeg je krenuo. Ali, nije više bio isti. Nešto je nedostajalo. Ne nešto već mnogo toga. Niske kućice, uglavnom smeđih krovova, čudno raspoređene oko džamija. Mahale grupisaneoko centra. I Čaršija. Dole je, samo… Nije to ista ona Čaršija.

Naglo otriježnjen, posegnu za vrećom. Trebalo mu je piće, da ga malo zgrije. Da mu da hrabrost i samopouzdanje. A u vreći. Bile su tu boce, samo ne iste. Drvene, male. I mnoštvo kutija različitih boja. Platnene vrećice i čudna velika maska sa predimenzioniranim kljunom na licu. Na dnu knjiga, iskrzanom kožom uvezana. Prelista u brzini debele požutjele listove. Crteži. Crteži unakaženih dijelova tijela i nagrđenih likova. Uz to poneka riječ kitnjasto ispisana, poput morbus, ili cutis.

Iz daljine je dopiralo potmulo pojanje. Mnogi glasovi ritmički su ponavljali napjev prekidan samo na trenutke, da bi se potom pojavio još glasnije. Pogledao je na procesiju koja se polako kretala uz Kovače. Na čelu je išao sitan mladić noseći uspravnu bijelu zastavu, a iza njega stasita djevojka, sa golemim drvenim krstom u rukama. Učesnici povorke mahali su zapaljenim smrekovim i borovim granama, tako da se u zrak dizao gusti dim. Shvatio je da se iz većine mahala dizao isti takav dim bojeći okolni zrak jakim aromatičnim mirisom. Sa munare nedaleko od mladića začu se Ezan. Samo sa jedne od mnogih. Kosmati derviš trudio se da svojim glasom nadjača pojanje procesije. „Majko moja. Šta je ovo. Šta sam to sinoć uzeo“, sa strepnjom pomisli mladić.

Zvuk pucketanja sitnih grančica navede ga da se okrene. Starac, čudno ukočen, lica prošaranog venama, teturao je prema njemu, pružajući ruke sa gotovo crnim prstima ispred sebe. U jedva čujnom hropcu ponavljao je.
„Vidaru. Hećime. Pomozi ako Boga znaš.“ Mladić osjeti vrelinu koja mu se dizala od utrobe prema glavi. Nebo i zemlja počeše da se sumanuto vrte i on se bez svijesti stropošta na tlo.

Izvod iz dnevnih novina od 21. jula 2019. godine:
“Besvjesno tijelo mladića pronađeno ispod Bijele tabije. Nije utvrđeno razbojništvo, niti tragovi uzimanja narkotika. Pored mladića ležao je čudan štap i torba o čijem sadržaju policija šuti. Mladić je trenutno smješten na zatvoreno odjeljenje psihijatrijske klinike. Uskoro čitajte više…”


Autor: Adnan Popara
(Sva prava pridržana)

Napomena uz čitanje:
Druga velika epidemija bubonske kuge zahvatila je Evropu u Srednjem vijeku. Te pošasti nije bila pošteđena ni Bosna. U djelu Jana Berana (zasnovanom na Bašeskijinom ljetopisu) navedeno je da su se od kuge pokušali odbraniti, između ostalog, i organizovanjem zajedničkih molitvi i procesija, svaka religija u skladu sa svojim shvatanjima.

Comments are closed.