2071. je godina. Mars je skromno kolonizovan. Mario i Edo su sjedili kod Šêfke u potkrovlju starog, dvjestospratnog nebodera, koji ni u 2028, na dan kad je napravljen, nije bio čemu. Iako je početni kapital obećavao grandiozno, moderno zdanje u samom centru Sarajeva, neboder je bio sklepan za trećinu početnog iznosa, jer je izbila opšta […]
Cijepajući oblake nad mračnim plavilom okeana i njegovog prostranstva, beskonačnog poput nikad prekršenog obećanja, letjeli smo, bacali poglede u neispričane dubine. Na mom krilu sjedio je smisao mog života—moja kćerka—svojim sitnim, bezgrešnim licem zalijepljena za prozor magične ptice koja nas je nosila daleko. Daleko za mene, a za nju još dalje. O tome nisam razmišljao. […]
“Dobrodošli nazad.” Čovjek je čuo glas. Ne, nije ga čuo. Osjetio je glas. Nepostojećim ustima pokušao je progovoriti. Ni riječ, ni slovo, ni dah—ali opet njegovo pitanje odzvoni prostorijom. Prostorijom? Vidio je crno. “Gdje sam?” “Gdje ste uvijek i bili. Na samom početku.” Bezbojni, tuđinski glas, tih poput šapta na misao, šetao se njegovom lobanjom. […]
Korak, pa još jedan, pa sljedeći. I još. Stopala su vrludala utabanom stazom ne držeći pravac niti ritam. Teturavi hod nije bio izazvan bolešću a ni teškim teretom na plećima, već radošću u grudima koja je žudila da se istoči van mladog tijela. Doduše, ovom blaženom stanju uzrok je bilo piće, isto ono piće koje […]
Panika je vladala Sarajevom tih dana. Grad je ulazio u drugi mjesec karantina i niko nije bio siguran hoće li se groznica pojaviti u nekoj od mahala, ili će možda, nekim čudom, zlo da ih zaobiđe. Panika je vladala i Planetom tih dana. Ipak, Sarajlije se nisu osvrtale na ostatak svijeta. Mučila ih je njihova […]